INT. UČIONICA - JUTRO
Charlie ulazi s velikom biljkom u cvatu u objema rukama, stavlja je učiteljici na stol i okreće ljepšu stranu prema njoj.
Učiteljice. Učiteljice. Prije nego što ga dobro pogledate. Mogu vam nešto reći o Bernardu?
Znate kako ste mi dali Bernarda za praznike, jer sam odgovorno dijete i imam prozor na suncu, tako ste rekli. I rekli ste da ga zalijevam nedjeljom. I jesam. To upišem na kalendar u kuhinji i uz svaku nedjelju nacrtam malog Bernarda.
Dakle. Ovo je Bernard.
Znam da je veći. To je od prozora. I znam da sad ima cvijeće. Ljudi se preko ljeta promijene, učiteljice. Jamie Price vratio se sa skroz novim glasom. Njemu niste ništa rekli.
A tegla je druga jer se stara razbila. Zato što je toliko narastao. Od prozora.
Učiteljice, radite onu facu. Onu kad Leo kaže da mu je zadaća u autobusu.
Dobro. U redu. Istina. U kolovozu smo otišli kod bake na tjedan dana i kažem bratu da on preuzme nedjelje i on kaže može, i nije. Kad smo došli doma, Bernard je bio štap. Smeđi štap u malo prašine. Još dvije nedjelje ga zalijevam, za slučaj da samo spava. Nije spavao.
Onda uzmem novac od rođendana, odem u vrtni centar i pitam tetu imaju li nešto što je najsličnije Bernardu. Ona kaže: 'Što je Bernard?' Pa ga nacrtam. Ovaj mu je bio najsličniji. Košta devet funti i pedeset penija. A ja imam deset.
Zove se Bernard. I njemu dam isto ime. To se mora bar malo računati.
A stari mi je u torbi, u kutiji za sendviče. Ako se želite oprostiti.