INT. DNEVNI BORAVAK - VEČER
Mira stoji pokraj laptopa s kuhačom kojom će pokazivati slajdove. Čeka da oba roditelja sjednu na predviđene stolce pa klikne.
Ne tamo, tata, to je stolac za predavača. Tamo. Hvala. Napravila sam slajdove. Ima ih devet. Pitanja na kraju, molim, tako piše u pravilima. Prvi slajd su pravila.
Drugi slajd. Ovo je Gustav. On je kornjača. Ima šezdeset jednu godinu, što je više nego vas dvoje zajedno ako... ne. Ne, nije, to sam krivo izračunala, zanemarite račun na drugom slajdu. Stariji je od tate. To je poanta drugog slajda.
Treći slajd, troškovi. Gustav jede salatu. Mi već kupujemo salatu. Nitko u ovoj obitelji ne jede tu salatu. Mama, svake subote kupiš jednu i onda se pretvori u tekućinu u ladici. To je novac u smeću. S Gustavom je novac u Gustavu.
Na četvrtom slajdu ima mali šešir. To nije informacija. To je da vam se svidi.
Peti slajd. Živjet će još četrdeset godina. Možda pedeset. Nadživjet će vas oboje. To nije prijetnja, to mu je prednost. Kad vas više ne bude, još ću imati nešto vaše. Dobro. Nešto od gospođe Lindqvist. Znate što mislim.
Kod šestog slajda postaje malo hitno. Gospođa Lindqvist u subotu se seli u stan kod kćeri, a stan nema vrt, i rekla je da će on, ako ga nitko ne uzme, morati ići 'nekamo'. To 'nekamo' rekla je onako kako ste vi rekli za dedin auto.
Sedmi i osmi trebali su vas polako pripremiti. Preskačem ih. Deveti slajd. U kadi je. Gore. Od četvrtka. Nitko nije primijetio, što dosta govori o ovoj obitelji i kupanju. Nema vode. Samo salata. Tvoja salata, mama. Rekla sam ti da nije propala.
Nemojte još gore, spava. Držat ću vrata. Uđite tiho i pozdravite ga kao da ste već rekli da.