Na lučkom zidiću, večer prije posljednjeg ljetnog trajekta, Lea najboljoj prijateljici pokazuje jedinu kartu koju je kupila i objašnjava na čije ime glasi.
Casting
djevojka, od 15 do 17 godina
Trajanje
Oko 105 sekundi
Zahtjevnost
Srednja zahtjevnost
Postav / Scena
Lučki zidić malog otočnog mjesta, u četvrtak navečer krajem kolovoza. Ispod je privezan posljednji trajekt u sezoni.
Zaglavlje scene
EXT. LUČKI ZIDIĆ - VEČER
Napomene o sadržaju
Rastanak prijateljica i Prikladno za školske audicije
Lea sjedi na zidiću s papirnatom kartom za trajekt u ruci. Pruži je pa povuče prije nego što je prijateljica uspije uzeti.
Lea
Prije nego što išta kažeš. Znam kako izgleda. Jedna karta. Vidjela sam ti lice kad sam je izvadila. Mislila si da idem bez tebe. Sjedni, zidić je suh, provjerila sam.
Bila sam u uredu za vrijeme ručka. Maureen je bila na šalteru, pitala je za koga je i ja sam rekla prije nego što sam odlučila. Rekla sam tvoje ime. Petak, sedam i deset, jedna odrasla osoba, jedan bicikl. Bicikl još moraš platiti. To mi ne daju. Očito bicikl mora osobno biti prisutan.
Od ožujka se odgovaraš od odlaska. Kad god ti škola nešto pošalje, pročitaš to za mojim kuhinjskim stolom pa kažeš: 'Dobro, vidjet ćemo', i pogledaš mene. Kao da sam ja razlog. Kao da trebaš da ti kažem da ideš. Pa evo, kažem ti. I dajem novac za to.
Ja ne dolazim. Znam što smo rekle. Od sajma govorim 'dogodine', a ti si toliko dobra da se praviš da ne primjećuješ da to stvarno mislim. Meni je ovdje lijepo. Volim maglu i dućan i to što svakog psa znam po imenu. Smijem. A ti ne voliš i to isto smiješ, i jedna od nas mora to stvarno napraviti umjesto da sjedimo na zidiću i pričamo o tome.
Na tvoje je ime. Maureen ga je krivo napisala, natjerala sam je da napravi novu. Nemoj me zagrliti. Rasplakat ću se pa ćeš ostati pa ću imati plaćen bicikl koji nikamo ne ide. Petak. Sedam i deset. Donesi bicikl.