Polog

Dobro. Ponašat ću se mirno, jer nakon čitanja ugovora o najmu znam da u njemu piše 'razumno', pa se pred vama želim ponašati razumno, da to ostane zabilježeno kad vi poslije u mailu ne budete razumni.

Zid je zelen. Prihvaćam da je zid zelen. Zove se Tamna paprat, koštala je trideset dvije funte, a rubove obojim kistom od dva inča, i po bilo kojem mjerilu to je prekrasan rub. Vaš prethodni stanar ostavio je zviježđe od Blu Tacka. Ja ostavljam majstorstvo.

Sad. Zašto je zelen. Sjećate se studenoga. Sjećate ga se jer su vam moji mailovi stigli četvrtoga, jedanaestoga i devetnaestoga, a nakon toga više nije bilo datuma nego samo riječ 'još'. Iza tog zida prolazi cijev iz kupaonice na katu. Na žbuci je bio oblik veličine tanjura za večeru, a do Božića narastao je na cijelu večeru s gostima, i bio je smeđ i imao je ambicije.

Magnolija ne pokriva smeđi oblik. Provjereno. Tri sloja. Vraćao se kao lice iz horora, blijedo, noću, kad bi mi došli gosti. Tamna paprat jedina je boja u dućanu koja pokriva mrlju od vlage. Znam jer me čovjek u dućanu pita: 'Što pokrivate?' Opišem mu i on bez ijedne riječi ode po ovu.

Dakle, kako ja vidim, zid je zelen zato što niste popravili cijev, a meni je draži zeleni zid nego smeđi strop i moj je polog osamsto pedeset funti. Limenka vas čeka u ormariću ispod sudopera. Ima još za jedan sloj. Trebat će vam negdje oko veljače.