Zaglavljen u uredskom liftu s nepoznatom ženom, Martin priznaje da je napisao anonimnu poruku zbog koje je netko plakao. Onda primijeti što joj je u vrećici.
Casting
muškarac, od 20 do 35 godina
Trajanje
Oko 60 sekundi
Zahtjevnost
Za početnike
Postav / Scena
Mali lift u poslovnoj zgradi, zaustavljen između katova u utorak u dvanaest i pet. Jedna lampica na ploči treperi.
Lift trzne i stane. Martin dvaput pritisne gumb za šesti kat pa se nasmiješi ženi pokraj sebe koja drži papirnatu vrećicu s ručkom.
Martin
Dobro. Stao je. Sve je u redu. Uvijek opet krenu. Smeta vam da sjednem? Dobar je pod.
Možda ćemo ovdje ostati zauvijek. Mogu li nekome nešto reći? Vi niste na šestom, je li? Niste ništa pritisnuli. Savršeno. Nepoznata osoba.
Ja sam. Ona poruka na mikrovalnoj. 'Tko god podgrijava ribu za ručak, cijeli kat zna i cijeli se kat moli za vas.' Ja sam je isprintao. Plastificirao. Nikad u životu nisam ništa plastificirao. Osjećaj je bio nevjerojatan.
A onda je zaplakala. Ta s ribom. U zahodu, navodno. Sad imamo sastanak u četvrtak o 'tonu', a ja samo kimam.
Što je u vrećici? Oprostite. Samo, malo miriše na... A. Ajme ne.
Zašto niste pritisnuli kat? Jer sam ja već pritisnuo šesti. Vi ste na šestom. Od ponedjeljka. Dobro došli.
Krenuli smo.
Izvolite. Ja sam Kevin. Iz poreznog odjela. U parku je zgodna klupa za ručak. Puno svježeg zraka.