Kako biti dobar čitač na selftapeu (i kada preskočiti uslugu)

Telefon vibrira u devet navečer. "Možeš li mi čitati za selftape večeras? Rok je sutra." Kažeš da, jer ti je netko čitao prošli mjesec, i tako to funkcionira.

Evo što nitko ne kaže naglas: većina glumaca provodi mnogo više vremena izvan kadra čitajući drugima nego pred kamerom dok im netko čita. I gotovo nikome to nije nitko učio. Dobar čitač je nevidljiv. Loš se pojavi usred nečije tuđe audicije, u kadrovima koji nikad nisu sasvim uspjeli. Posao je jednostavan, ali je to posao. Evo kako ga dobro napraviti, i poštenije pitanje ispod svega: kada je ta usluga pogrešan alat.

Što zapravo radi dobar čitač na selftapeu

Nisi u sceni. Ti si zid o koji glumac odbija loptu, i dobar zid svaki put daje čist odboj.

Budi tiši od njega. Glumac je u fokusu snimke, ti si podrška. Spusti glasnoću za jedan stupanj ispod njegove. Ako te casting čuje jednako jasno kao osobu na audiciji, preglasan si.

Nemoj glumiti. To je greška koju čini većina čitača, obično iz dobre volje. Hoćeš pomoći, pa daš jak, predan čitanje. Ali čitač koji čini snažne glumačke izbore odvlači glumca s njegovih. Tvoj posao je dati mu nešto istinito na što može odgovoriti, a ne pobijediti u sceni. Daj repliku. Znači je dovoljno da bude stvarna. I makni se s puta.

Sjedi blizu objektiva, sa strane, i ostani tamo. Glumčeva linija pogleda definirana je tvojim položajem. Ako se pomakneš, pomiču se i oči, a casting gleda glumca koji traži nešto po prostoriji. Odaberi mjesto tik uz kameru, što bliže možeš bez ulaska u kadar, i drži ga kroz cijelu scenu.

Čitaj jednako u svakom kadru. To je dio koji prijatelji nikad ne shvate da griješe. Glumac se prilagođava, kadar po kadar, tražeći verziju koja funkcionira. Može znati što se promijenilo jedino ako tvoj feed ostane isti. Čitač koji svaki put čita svježe i drugačije pomiče gol dok netko pokušava ciljati.

Pusti ih da diše. Kad glumac uzme koji tren više prije replike, pričekaj. Nemoj žuriti preklapanje. Cijeli razlog zašto živi čitač pobjeđuje snimku je taj što snimka ne može čekati, a ti možeš. Dakle, čekaj.

I čitaj samo replike, ništa više. Ne scenske upute, ne "i onda se ona okreće", osim ako te ne zamole. Stranica je stranica.

Kada živi čitač šteti selftapeu

Ništa od toga nije teško. Problem je što su ljudi slobodni čitati ti u devet utorkom rijetko u poziciji da to dobro naprave, a mi se svi pretvaramo da nije tako.

Umoran prijatelj čita drugačije u svakom kadru. Dobro misli i ne može si pomoći, pažnja mu luta, pa luta i čitanje. Neki glumiju, veliko i velikodušno, i odvuku te s tvoje replike bez da znaju da su to napravili. Većina ih ima dva ili tri kadra u sebi prije nego energija padne, a tvoj najbolji kadar je često deseti. Osjećaš sat na njihovoj strpljivosti, pa se mirišeš s "dovoljno dobrim" tri kadra prerano.

Onda tu je i dio koji nema veze sa sposobnostima. Zamoliti nekoga da čita drugu ulogu po peti put ovog mjeseca osjeća se kao tražiti bubreg. Pa prestaješ pitati. Sam sebi snimava obje uloge, ili preskačeš probu i snimlja hladno, i selftape to pokaže.

Ovo nije argument protiv živih čitača. Doista dobar čitač, prisutan i stabilan i spreman ponoviti, i dalje je najboljii partner za scenu na selftapeu. Ovo je argument protiv tihe pretpostavke da svako živo čitanje pobjeđuje alternative. Osrednje, iscrpljeno, jednoprolazno čitanje, ne.

Kada preskočiti uslugu

Pogledi na ono što zapravo pokreće selftape: dosljednost, broj kadrova koje dobiješ, čeka li te čitač i je li uopće tu. Strpljiva aplikacija pobjeđuje umornog prijatelja na sve četiri stavke.

Tu je praznina za koju je napravljen blablabla. Čita sve ostale uloge, na istoj razini u jedanaestom kadru kao i u prvom, čeka koliko god trebaš prije nego nastavi, i tu je u jedan ujutro kad je rok u podne. Pokrećeš ga izvan kadra kao svog čitača, a casting nikad ne zna da je tu. Čuju čist, stabilan glas koji ti daje replike. Za potpuni pregled solo opcija, uključujući snimanje sebe i obično pretvaranje teksta u govor i gdje svaka pada kratko, napisao sam to u kako snimiti selftape bez čitača.

Bit ću iskren o granici, kao što jesam u svemu ovome. Aplikacija te neće iznenaditi. Dobar živi čitač baci iskrivljenu loptu, napravi čudan izbor, zapali nešto što nisi planirao. Aplikacija čita čisto i dosljedno, što je točno ono što hoćeš dok zaključavaš ritam i prikupljaš kadre, i točno ono što ne hoćeš u desetom prolazu kad trebaš razbiti vlastiti obrazac. Koristi je za dosljednost. Zadrži dobrog čovjeka u igri kad možeš naći jednog. Većinu tjedana ne možeš, i u tome je cijela poanta.

Kad si ti taj koji čita

Kad dođe tvoj red čitati nekome drugome, evo kratke verzije. Sjedi uz objektiv i drži položaj. Ostani tiši od njega za jedan stupanj. Čitaj jednako u svakom kadru. Daj im više kadrova nego misliš da trebaju. Nemoj glumiti i nemoj ih žuriti. To je cijeli zanat.

Budi čitač kojeg bi htio imati u devet utorkom. Dobre čitače pozivaju nazad. Zaslužuju i pravo zvati nazad, što je u ovom poslu valuta koja vrijedi. Što casting zapravo primijeti kad selftape radi ili ne radi tema je za sebe, i to sam obradio u što redatelji castinga vide na selftapeovima, ali čist čitač je većina razlike koju možeš kontrolirati.

Vibracija u devet nastavit će dolaziti. Reci da kad to možeš napraviti kako treba. I kad ne možeš, nitko ne bi trebao birati između lošeg čitača i nikakve probe. Ostatak slike solo priprema, od rada na sceni do pamćenja teksta do same snimke, je u potpunom vodiču za probu sama.

Preuzmi blablabla na App Storeu