Kako biti dobar čitač na selftapeu (i kada preskočiti uslugu)

Telefon zazvoni u devet navečer. "Ima šanse da mi večeras čitaš za selftape? Rok je sutra." Kažeš da, jer je tebi netko čitao prošli mjesec, i tako to ide.

Evo što nitko ne spominje: većina glumaca provede daleko više vremena izvan kadra čitajući drugima nego pred kamerom dok netko čita njima. A gotovo nikoga od nas tome nitko nije ni učio. Dobar čitač je nevidljiv. Loš ti iskoči usred tuđe audicije, u onim kadrovima koji nikad nisu sasvim sjeli. Posao je jednostavan, ali je posao. Evo kako ga odraditi dobro, i poštenije pitanje ispod svega toga: kad je ta usluga sasvim krivi alat.

Što zapravo radi dobar čitač na selftapeu

Nisi u sceni. Ti si zid o koji glumac baca loptu, a dobar zid svaki put vraća čist odboj.

Budi tiši od njega. Glumac je u fokusu snimke, ti si podrška. Spusti glasnoću stupanj ispod njegove. Ako te casting čuje jednako jasno kao osobu na audiciji, preglasan si.

Nemoj glumiti. To je greška koju radi većina čitača, obično iz dobre namjere. Želiš pomoći, pa daš snažno, predano čitanje. Ali čitač koji radi jake glumačke izbore odvlači glumca s njegovih. Tvoj posao je dati mu nešto istinito na što će odgovoriti, a ne pobijediti u sceni. Dobaci repliku. Vjeruj u nju toliko da bude stvarna. I onda se makni s puta.

Sjedi blizu objektiva, sa strane, i ostani ondje. Glumčev pogled ide tamo gdje si ti. Ako se pomakneš, pomaknu se i njegove oči, a casting gleda glumca koji nešto traži po sobi. Nađi mjesto tik uz kameru, što bliže njoj a da nisi u kadru, i drži ga cijelu scenu.

Čitaj jednako u svakom kadru. To je dio za koji prijatelji nikad ne skuže da ga griješe. Glumac se prilagođava, kadar po kadar, traži verziju koja radi. A jedino može vidjeti što se promijenilo ako ono što mu dobacuješ ostane isto. Čitač koji svaki put čita iznova i drukčije pomiče gol dok netko pokušava naciljati.

Pusti ga da diše. Kad glumac uzme koji tren više prije replike, pričekaj. Nemoj žuriti s preklapanjem. Živi čitač pobjeđuje snimku baš zato što snimka ne može čekati, a ti možeš. Pa čekaj.

I čitaj samo svoje replike, ništa drugo. Ne scenske upute, ne "i onda se ona okrene", osim ako te zamole. Tekst je tekst.

Kada živi čitač šteti selftapeu

Ništa od toga nije teško. Problem je što su ljudi koji u devet utorkom imaju vremena čitati ti rijetko u stanju to dobro odraditi, a svi se pravimo da je drukčije.

Umoran prijatelj čita drukčije u svakom kadru. Dobro misli i ne može si pomoći, pažnja mu odluta, pa odluta i čitanje. Neki glume, krupno i velikodušno, i odvuku te s tvoje replike a da i ne znaju da su to napravili. Većina ima dva-tri kadra u sebi prije nego energija splasne, a tvoj najbolji kadar je često deseti. Osjećaš kako im curi strpljenje, pa se zadovoljiš s "dovoljno dobrim" tri kadra prerano.

Onda tu je i dio koji nema veze s vještinom. Zamoliti nekoga da ti po peti put ovaj mjesec pročita drugu ulogu osjeća se kao da tražiš bubreg. Pa prestaneš pitati. Sam sebi snimiš obje uloge, ili preskočiš probu i snimiš na hladno, i selftape to oda.

Ovo nije argument protiv živih čitača. Uistinu dobar čitač, prisutan i postojan i spreman ponoviti, i dalje je najbolji partner za scenu kojeg možeš imati na selftapeu. Ovo je argument protiv prešutne pretpostavke da svako živo čitanje pobjeđuje sve ostalo. Osrednje, iscrpljeno čitanje iz jednog pokušaja, ne.

Kada preskočiti uslugu

Pogledaj što stvarno pokreće selftape: dosljednost, broj kadrova koje dobiješ, čeka li te čitač i je li uopće tu. Strpljiva aplikacija pobjeđuje umornog prijatelja u sve četiri stavke.

Tu je rupa za koju je blablabla i napravljen. Čita sve ostale uloge, na istoj razini u jedanaestom kadru kao i u prvom, čeka koliko god ti treba prije nego nastavi, i tu je u jedan ujutro kad je rok u podne. Pustiš ga izvan kadra kao svog čitača, a casting nikad ne dozna da je tu. Čuju čist, postojan glas koji ti dobacuje replike. Za potpuni pregled samostalnih opcija, uključujući snimanje samog sebe i obično pretvaranje teksta u govor, i gdje svaka od njih zakaže, sve sam složio u kako snimiti selftape bez čitača.

Bit ću iskren o granici, kao i u svemu ostalom. Aplikacija te neće iznenaditi. Dobar živi čitač ubaci nešto neočekivano, napravi čudan izbor, zapali nešto što nisi planirao. Aplikacija čita čisto i dosljedno, što je točno ono što hoćeš dok hvataš ritam i skupljaš kadrove, i točno ono što ne želiš u desetom prolazu kad trebaš razbiti vlastiti obrazac. Koristi je za dosljednost. Drži dobrog čovjeka u igri kad ga uspiješ naći. Većinu tjedana nećeš, i u tome je cijela poanta.

Kad si ti taj koji čita

Kad dođe tvoj red da čitaš nekom drugom, evo kratke verzije. Sjedni uz objektiv i drži svoje mjesto. Budi stupanj tiši od njega. Čitaj jednako u svakom kadru. Daj mu više kadrova nego što misliš da treba. Nemoj glumiti i nemoj ga požurivati. To je cijeli zanat.

Budi čitač kakvog bi i sam htio u devet utorkom. Dobre čitače ponovno zovu. A i sami stječu pravo ponovno pitati, što je u ovom poslu valuta koja vrijedi. Što casting zapravo primijeti kad selftape radi ili ne radi tema je za sebe, obradio sam je u tekstu što redatelji castinga vide na selftapeu, ali čist čitač je najveći dio razlike koji je u tvojim rukama.

Onaj poziv u devet i dalje će stizati. Reci da kad to možeš odraditi kako treba. A kad ne možeš, nitko ne bi smio birati između lošeg čitača i nikakve probe. Ostatak slike o samostalnoj pripremi, od rada na sceni preko učenja teksta do same snimke, je u potpunom vodiču za probu nasamo.

Preuzmi blablabla na App Storeu